Kancelarija zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava
Podgorica, 20.05.2021.godine
Saopštenje: Presuda u odnosu na Crnu Goru pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu
Evropski sud za ljudska prava u Strazburu („Evropski sud“) donio je presudu u predmetu Asanović protiv Crne Gore i utvrdio povredu člana 5 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Konvencija“).
Protiv podnosioca predstavke, koji je po profesiji advokat, pokrenuta je istraga zbog sumnje da je počinio krivično djelo utaja poreza i doprinosa. U predmetnom postupku, nadležni državni tužilac je telefonskim putem dao obavezujući usmeni nalog policijskom službeniku da od podnosioca predstavke prikupi obavještenje u svojstvu građanina. Podnosilac predstavke nije pronađen na adresi stanovanja, niti je mogao biti kontaktiran putem telefona jer mu je isti bio ugašen.
Nakon što je nadležni policijski službenik obavijestio nadležnog tužioca o navedenom, dobio je usmeni nalog da postupi u skladu sa zakonom, pronađe i liši slobode podnosioca predstavke, s obzirom na to da su postojali osnovi sumnje da je podnosilac predstavke pobjegao, jer je isti bio upoznat da je od Poreske uprave prijavljen policiji.
Istog dana podnosilac predstavke se naknadno odazvao na telefonski poziv i obavijestio nadležnog policijskog službenika da će biti ispred zgrade Osnovnog suda u Podgorici. Tom prilikom mu je od strane policijskog službenika uručen poziv za “odmah” radi prikupljanja obavještenja od strane građanina. Podnosilac predstavke je prevezen policijskim vozilom civilnih tablica do stanice policije gdje je nakon davanja iskaza lišen slobode. Zapisnik o saslušanju i službenu zabilješku potpisao je bez primjedbe. Nakon toga, sproveden je kod nadležnog tužioca gdje je saslušan u svojstvu osumnjičenog i gdje mu je uručena krivična prijava sa pratećom dokumentacijom. Nakon saslušanja podnosilac predstavke je pušten da se brani sa slobode. Protiv podnosioca predstavke u toku je krivični postupak zbog predmetnog krivičnog djela.
U vezi sa predmetnim lišenjem slobode, podnosilac predstavke je podnio pritužbe Savjetu za građansku kontrolu rada policije kao i Zaštitniku ljudskih prava i sloboda (Ombudsmanu). I Savjet i Ombudsman su utvrdili da je postupanje policije u konkretnom slučaju bilo suprotno propisima, te da je podnosilac predstavke nezakonito lišen slobode. S druge strane, Ustavni sud Crne Gore je donio odluku od 11.07.2018.godine kojom je odbio ustavnu žalbu, navodeći da nije bilo povrede prava na slobodu i sigurnost iz člana 5 Konvencije.
Dana 12.10.2018.godine, podnosilac predstavke je Osnovnom sudu u Podgorici podnio tužbu protiv države Crne Gore – Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici radi naknade nematerijalne štete zbog „nezakonitog lišenja slobode“. Navedeni postupak je bio u toku u trenutku kada je predstavka podnijeta, ali je prekinut na zahtjev podnosioca predstavke i tuženih, do okončanja krivičnog postupka.
Podnosilac predstavke se žalio na navodnu povredu člana 5 Konvencije (pravo na slobodu i sigurnost) zbog nezakonitog lišenja slobode i povredu člana 13 Konvencije zbog nedostatka djelotvornog pravnog lijeka.
U pravnoj odbrani, zastupnica je ukazala da podnosilac predstavke nije iskoristio sve djelotvorne pravne ljekove prije obraćanja Evropskom sudu, kao i da je zloupotrijebio pravo na predstavku, jer nije obavijestio Evropski sud o svim relevantnim informacijama, a naročito o građanskom postupku koji je pokrenuo radi naknade nematerijalne štete zbog „nezakonitog lišenja slobode“. U prilog djelotvornosti navedenog pravnog lijeka, odnosno tužbe pred građanskim sudom, dostavljena je relevantna sudska praksa u kojoj su domaći sudovi utvrđivali povredu relevantnih odredbi Zakona o obligacionim odnosima zbog „nezakonitog lišenja slobode“ i dosuđivali novčanu naknadu. Kancelarija zastupnika je dostavila i određene odluke koje se odnose na lišavanje slobode u fazi istrage, kao identične slučaju podnosioca predstavke.
Evropski sud je ispitivao argumente Kancelarije zastupnika i primijetio da tužbeni zahtjev redovnom sudu može rezultirati izričitim priznanjem povrede i dodjelom novčane naknade, što proizilazi iz dostavljene domaće sudske prakse. Prema praksi Evropskog suda, takav pravni lijek u principu može pružiti adekvatno obeštećenje, ako je prestala situacija koja je dovela do povrede člana 5 stav 1 Konvencije, kao u slučaju podnosioca predstavke. Upravo je podnosilac predstavke pokrenuo građanski postupak navodeći povredu njegovog prava na slobodu i zahtijevajući naknadu štete u tom pogledu, s pozivanjem na član 5 stav 1 Konvencije.
Ipak, Evropski sud je primijetio da Ustavni sud Crne Gore, prilikom ispitivanja ustavne žalbe kao poslednjeg pravnog sredstva u domaćem pravnom sistemu, nije smatrao da je podnosilac predstavke bio dužan da iskoristi bilo koje drugo pravno sredstvo prije podnošenja ustavne žalbe, već je nastavio sa ispitivanjem merituma i našao da nije bilo povrede. Evropski sud je stoga zaključio da bi bilo neprimjereno formalistički zahtijevati od podnosioca predstavke da primjenjuje pravni lijek za koji ni Ustavni sud Crne Gore nije smatrao da je bio dužan da ga iskoristi, bez obzira na činjenicu što je prema shvatanju Evropskog suda građanska tužba bila djelotvorno pravno sredstvo u konkretnom slučaju. Iz tih razloga su odbijeni argumenti o neprihvatljivosti predstavke.
Ispitujući osnovanost pritužbi, Evropski sud je primijetio da relevantne odredbe člana 259 ZKP-a propisuju da policija može pozivati građane radi prikupljanja obavještenja o krivičnom djelu i učiniocu. U pozivu se mora naznačiti razlog pozivanja i da građanin ima pravo da u prostorije policije dođe zajedno sa advokatom. Prinudno se može dovesti lice koje se nije odazvalo pozivu samo ako je u pozivu bilo na to upozoreno. Evropski sud je utvrdio da je u pozivu koji je uručen podnosiocu predstavke bilo navedeno predmetno upozorenje, ali da je takođe stojala obaveza da se javi „odmah“. Na taj način, podnosiocu predstavke nije pružena prilika da sam postupi u skladu sa pozivom, već je na licu mjesta lišen slobode od strane policije.
Iako je na prvom mjestu da nacionalne vlasti, posebno sudovi, tumače i primjenjuju domaće zakonodavstvo, prema članu 5 stav 1, nepoštovanje domaćeg zakona povlači povredu Konvencije, pa Evropski sud može i treba da preispita da li su poštovane odredbe zakona prilikom lišenja slobode. S tim u vezi, Evropski sud je našao da lišavanje slobode podnosioca predstavke nije bilo u skladu sa članovima 259 i 264 ZKP-a i članom 23 Zakona o advokaturi, pa je prema tome bilo nezakonito.
Zbog svega navedenog, Evropski sud je utvrdio povredu člana 5 stav 1 Konvencije, pri čemu je odbacio pritužbe o povredi člana 13 Konvencije.
Podnosilac predstavke nije tražio pravično zadovoljenje, niti je Evropski sud našao opravdanim da ga dosudi.
Ova presuda će postati pravosnažna u okolnostima utvrđenim članom 44 stav 2 Konvencije i može biti predmet redakcijske izmjene. Presuda će biti prevedena i objavljena po pravosnažnosti iste.
